1. NAGRADA:
PIJANSTVO
Natoči mi čašu rumenoga vina,
da okrepim usne dugo netaknute,
sa pesmom poletim do rajskih visina,
nek pijanstvom misli čežnje mi zamute.
Nek sokovi slasni niz grlo poteku,
uzvri krv u meni poput grožđa zrela,
da me stare rane prestanu da peku,
poverujem da sam ljubav prebolela.
Iz krčaga nek mi vino zažubori.
uz žubora zvuke duša zapenuša,
sa vinom se tuga i sva bol sagori,
ostavljenog samo puna čaša sluša.
Ne pitaj me šta pijem već me vinom služi,
ljubavna se patnja pijanstvima plaća,
možda mi na kratko bar utehu pruži
da se izgubljeno jednom ipak vraća.
Sanja Nedeljković, Beograd
2. NAGRADA
U VINSKOJ SJETI
Kad zima prizove čemernije dane
kormilo života njiše vinska sjeta
povjetarac hladi zametene rane
dok sjećanja griju prohujala ljeta.
Ispod snenog neba čamuje daljina,
o patnji boema muze zorno brinu,
u pjesmu se slila razumna milina
okupana sladom u stoljetnom vinu.
Na raskrižju snova ruka verse piše,
u besanoj noći duša progovori,
dok tinjaju nade misli su sve tiše
brodeći uz ljubav prema cvatozori.
Nektarje božansko razgoni gorčinu
dok zlatopis bridi niz pijana slova,
kroz ponore zemne rastjera tišinu
da razbudi dušu iz svevidnih snova.
Dok na vjetru plovi otpisana nota
zbog minulog doba srce se ne jada,
u jamu duboku pustošnog života
razrušeni vorac bez ljubavi pada.
Anđeoske oči boje plavog neba
plutaju u tmini uz drhhtaje zime,
napuknuto srce iz prikajka vreba
kako bi ga plamom digle ove rime.
Lutali smo nekad pokraj vinograda
niz plamenu zoru gdje sjećanja minu,
opijeni vinom iz dubokog hlada
ramili smo snove da se ne rasplinu.
Čudotvorno vino teci hladnom krvi,
iz ponora spasi potonulu lađu,
neka gorku tugu žar ljubavi smrvi,
napaćene duše nek utjehu nađu.
Ivan Gaćina, Zadar
3. NAGRADA
VINOVA LOZA
Ko
vinova loza
pod tvojim
balkonom
omotaću se
stihovima
oko tvog tela
progovoriće
istina
naše
ljubavi
sinoć
prvim
poljupcem
posađena
Novica Jović, Vlasotince
