VRTOVI SU RAJSKI ISPOD FRUŠKE GORE
Autor: Jovan N. Bundalo
U Božijem vrtu gde grozdovi zriju
a zlaćana rosa, k’o biserje sija
apostoli vino iz putira piju
u kapljici svakoj blista poezija.
Ispod rajskih breza uz vino se peva,
isto kao kod nas u krčmi kraj druma,
opijena duša čudne snove sneva
svašta može stići iz pijanog uma.
Apostol se jedan pitao za stolom,
u prekrasnom skladu nebeskih visina:
Kako bi se duša nosila sa bolom,
ako jednog dana ponestane vina?
A kad kaza društvu mudrovanja svoja,
nastade pometnja u rajskome hladu
i razvi se priča puna nespokoja,
zateče ih jutro u teškome radu.
Mudrovali svu noć nad nebeskom mapom
plovili kroz svemir, na sva četiri kraja
tražili su mesto pod nebeskom kapom
da u njega grožđe prenesu iz raja.
Amazonske šume prepune su vlage,
a sever Evrope hladan je i leti,
pronađoše srećom, zemlju klime blage
i na Frušku goru rajska lađa sleti.
Tako Irig posta prestonica vina,
kalemi su stigli iz vrtova rajskih,
posta grožđe ukras sunčanih padina,
kupale ih zore sa kišama majskim.
Portugizer mladi i devojke piju
uz njega se širom otvaraju duše
zanesene slašću lepe snove sniju
iz kristalnih čaša slavuji pevuše.
Sav opijen srećom plovim ka vrhuncu,
uz mirise vina, grlim ženu dragu,
razdragan k’o dete šaljem molbu suncu
da u zrelom grozdu stvara novu snagu.